INHIBITORNA KONTROLA KAO ČINILAC PROBLEMA U PONAŠANJU KOD DECE SA LAKOM INTELEKTUALNOM OMETENOŠĆU

  • Milica Gligorović Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
  • Nataša Buha

Sažetak


Inhibitorna kontrola, kao jedan od bazičnih mehanizama egzekutivnih funkcija, je izuzetno važna za adaptivno ponašanje. Mogućnost alteracije i adaptacije ponašanja u različitim životnim situacijama u velikoj meri zavisi od mogućnosti inhibicije neželjenih ili neodgovarajućih vidova ponašanja.

Istraživanje je sprovedeno s namerom da se utvrdi odnos između inhibitorne kontrole i problema u ponašanju kod dece sa lakom intelektualnom omerenošću.

Uzorkom je obuhvaćeno 56 dece sa lakom intelektualnom ometenošću (IQ 50-70, AS=60,27; SD=7,106)), oba pola, iz četiri beogradske osnovne škole. Analizom dokumentacije pedagoško-psihološke službe prikupljeni su podaci o uzrastu i intelektualnim sposobnostima. Podaci o problemima u ponašanju dobijeni su na osnovu standardizovanog intervjua s defektolozima, primenom II dela AAMR Skale adaptivnog funkcionisanja. Inhibitorna kontrola je procenjena Kreni/stani zadatkom, koji se sastoji iz dva dela (konfliktni odgovori i odlaganje odgovora). U statističkoj analizi rezultata je korišćena višefaktorska analiza varijanse (MANOVA).

Analizom rezultata nije utvrđen značajan odnos između skorova na Skali maladaptivnog ponašanja i IQ, pola i uzrasta. Greške konfliktnih odgovora Kreni/stani zadatka nisu statistički značajno povezane sa Skalom maladaptivnog ponašanja u celini (Wilks'λ=0,632; F(21)=1,093, p=0,363), kao ni sa pojedinačnim varijablama (p>0,05). Greške odlaganja odgovora imaju statistički značajan uticaj na rezultate Skale maladaptivnog ponašanja ('λ=0,463;  F(21)=1,942, p=0,012). Utvrđen je statistički značajan odnos sa pojedinačnim varijablama (podskalama) Prilagodljivost (F(3)=3,944, p=0,013), Pouzdanost (F(3)=3,576, p=0.020)  i  Prisilno ponašanje (F(3)=3,721, p=0.017).

Sumirajuči rezultate istraživanja, možemo zaključiti da teškoće odlaganja odgovora značajno utiču na vidove ponašanja koji su usmereni na izbegavanje pravila, neprikladno ponašanje u grupi, otpor prema autoritetu, nepoštovanje javne i privatne imovine, kao i na bizarno ponašanje i samopovređivanje.

Ključne reči: laka intelektualna ometenost, problemi u ponašanju, inhibitorna kontrola, egzekutivne funkcije

Reference

Blair, C., & Razza, R. P. (2007). Relating effortful control, executive functioning, and false belief understanding to emerging math and literacy ability in kindergarten. Child Development, 78(2), 647–663.

Brojčin, B., Glumbić, N., Banković, S. (2009). Hiperaktivni oblici ponašanja kod dece sa lakom intelektualnom ometenošću školskog uzrasta. Pedagogija, 64(2), str. 225-235.

Buha-Đurović, N., Gligorović, M. (2009). Problemi u ponašanju kod dece sa lakom intelektualnom ometenošću. U D. Radovanović (ur.) Istraživanja u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji. FASPER, CIDD, Beograd, str. 145-160.

Burle, B. Vidal, F., Tandonnet, C., & Hasbroucq, T. (2004). Physiological evidence for response inhibition in choise reaction time tasks. Brain and Cognition, 56(2), 153-164.

Campbell, S.B. (2006). Maladjustment in preschool children: a developmental psychopathology perspective. U McCartney K. i Phillips, D. (ur.) Blackwell Handbook of Early Childhood Development. Blackwell publishing.

Carlson, S. (2005). Developmentally sensitive measures of executive function in preschool children. Developmental Neuropsychology, 28(2), 595-616.

Chadwick, O., Piroth, N., Walker, J., Bernard, S., Taylor, E. (2000). Factors affecting the risk of behaviour problems in children with severe intellectual disability. Journal of Intellectual Disability Research, 44(2), 108-123.

Došen, A. (2005). Mentalno zdravlje djece s mentalnom retardacijom. Medicina, 42(41), pp. 101-106

Dykens, E. (1998). Maladaptive behavior and dual diagnosis in persons with genetic syndromes. U Burack, J.A., Hodapp, R.M., Zigler, E. (ur.) Handbook of Mental Retardation and Development. Cambridge University Press.

Einfeld, S.L., Tonge, B.J. (1996). Population prevalence of psychopathology in children and adolescents with intellectual disability: II epidemiological findings. Journal of Intellectual Disability Research, 40(2), 99-109.

Gligorović M., Buha Đurović N. (in press). Inhibitory control and adaptive behaviour in children with mild intellectual disability. Journal of Intellectual Disability Research, doi: 10.1111/jir.12000

Kochanska, G., & Knaack, A. (2003). Effortful control as a personality characteristic of young children: Antecedents, correlates, and consequences. Journal of Personality, 71(6), 1087–1112.

Kochanska, G., Murray, K. T., & Harlan, E. T. (2000). Effortful control in early childhood: Continuity and change, antecedents, and implications for social development. Developmental Psychology, 36(2), 220-232.

Lambert, N., Nihira, K., & Leland, H. (1993). Adaptive Behavior Scale-School: Examiner’s Manual, second edition. Austin, Texas: Pro-ed.

Lengua, L. J. (2003). Associations among emotionality, self-regulation, adjustment problems, and positive adjustment in middle childhood. Applied Developmental Psychology, 24(5), 595–618.

Lengua, L. J., Honorado, E., & Bush, N. R. (2007). Contextual risk and parenting as predictors of effortful control and social competence in preschool children. Journal of Applied Developmental Psychology, 28(1), 40–55.

Molteno, G., Molteno, C.D., Finchilescu, G., Dawes, A.R.L. (2001). Behavioural and emotional problems in children with intellectual disability attending special schools in Cape Town, South Africa. Journal of Intellectual Disability Research, 45(6), 515-520.

Nigg, J. T. (2001). Is ADHD a disinhibitory disorder? Psychological Bulletin, 127(5), 571-598.

Olson, S. L., Sameroff, A. J., Kerr, D. C. R., Lopez, N. L., & Wellman, H. M. (2005). Developmental foundation of externalizing problems in young children: The role of effortful control. Development and Psychopathology, 17(1), 25–45.

Overtoom, C. C. E., Kenemans, J.L., Verbaten, M. N., Kemmer, C., van der Molen, M. W., van Engeland, H., Koelega, H. S. (2002). Inhibition in children with attention- deficit/hyperactivity disorder: A psychophysiological study of the stop task. Biological Psychiatry, 51(8), 668-676.

Ridley, R.M. (1994). The psychology of perseverative and stereotyped behaviour. Progress in Neurobiology, 44(2), pp. 221-231.

Schroeter, M. L., Zysset, S., Wahl, M., & von Cramon, D. Y. (2004). Prefrontal activation due to Stroop interference increases during development - an event-related fNIRS study. Neuroimage, 23(4), 1317-1325.

Senn, T. E., Espy, K. A., & Kaufmann, P. M. (2004). Using path analyses to understand executive function organization in preschool children. Developmental Neuropsychology, 26(1), 445–464.

Spinella, M., Miley, W.M. (2004): Orbitofrontal function and educational attainment. College Student Journal, 38(3), 333-338.

Turner, M. (1997): Towards an executive dysfunction account of repetitive behaviour in autism. U J. Russell (ur.): Autism as an executive disorder. NY: Oxford University Press.

Welsh, M.C. (2002). Developmental and clinical variations in executive functions. In D.L. Molfese & V.J. Molfese (Eds.), Developmental Variations in Learning: Application to Social, Executive function, Language and Reading skills (pp. 139-187). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.

Objavljeno
2013/07/26
Rubrika
Originalni naučni članak