Horizontalna i vertikalna distribucija korenovog sistema leske
Sažetak
Primena agrotehničkih i pomotehničkih mera u savremenoj voćarskoj proizvodnji zavisi od detaljnog poznavanja morfoloških karakteristika nadzemnih i podzemnih organa sorti leske. Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje horizontalne i vertikalne distribucije korenovog sistema kod petogodišnjih žbunova sorti leske Tonda di Giffoni i Tonda Gentile Romana. Istraživanje je sprovedeno u zasadu leske u Velikoj Krsni (Mladenovac, Srbija) tokom 2019. godine. Rezultati su pokazali značajne razlike u dužini korena u zavisnosti od udaljenosti od stabla i dubine zemljišta kod obe sorte. Kod sorte Tonda di Giffoni, najveća dužina korena utvrđena je na dubini 10–20 cm i iznosila je 1.914 cm (41%) na udaljenosti od 200 cm od stabla, dok je na 50–100 cm iznosila 861 cm (45%). Dužina korena se smanjivala sa povećanjem udaljenosti i dubine, dok se prečnik korena povećavao sa dubinom, a smanjivao sa udaljenošću od stabla. Ukupna dužina korenovog sistema kod ove sorte iznosila je 4.672 cm. Kod sorte Tonda Gentile Romana, ukupna dužina korenovog sistema bila je veća i iznosila je 7.212 cm. Najveća dužina korena takođe je utvrđena na dubini 10–20 cm, gde je iznosila 3.279 cm (45%), dok je na 50–100 cm iznosila 1.470 cm (45%). Prečnik korena se povećavao sa dubinom (2,35–18,5 mm), dok se broj korenova smanjivao. Rezultati ukazuju na to da je raspored korenovog sistema u velikoj meri zavisan od sorte.
Reference
Cerović, S., Ninić-Todorović, J., Gološin, B., Ognjanov, V., & Bijelić, S. (2009). Grafting methods in nursery production of hazelnut grafted on Corylus colurna L. Acta Horticulturae, 845, 279-282.
Dale, A., Galic, D., Leuty, T., Filotas, M., & Currie, E. (2012). Hazelnuts in Ontario - Biology and Potential Varieties. Ministry of Agriculture, Food and Rural Affairs, 12, 1-8.
FAOSTAT (2022). Crops. Retrieved December 10, 2022, from http://www.fao.org/faostat/en/#data/QC
Harris, J. R., Bassuk, N. L., Zobel, R. W., & Whitlow, T. H. (1995). Root and shoot growth periodicity of green ash, scarlet oak, Turkish hazelnut, and tree lilac. Journal of the American Society for Horticultural Science, 120 (2), 211-216.
Koevoets, I. T., Venema, J. H., Elzenga, J. T. M., & Testerink, C. (2016). Roots withstanding their environment: exploiting root system architecture responses to abiotic stress to improve crop tolerance. Frontiers in Plant Science, 7, 1335, 1-19.
Korać, M., Cerović, S., Ninić-Todorović, J., Gološin, B., Sekulić, R., Vajgand, D., Roversi, A., & Bijelić, S. (2020). Leska. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni Fakultet, Novi Sad.
Li, Z., Zhang, X., Wang, D., Ma, R., Xie, M., & Yang, L. (2019). Response of hazelnut hybrids (C. avellana × C. heterophylla) growth to nitrogen fertilization. European Journal of Horticultural Science, 84(2), 67-72.
Manušev, B. (1988). Uzgoj leske. Zadrugar, Sarajevo.
Mićić, N., Đurić, G., & Pašalić, B. (2022). Gajena leska. Naučno voćarsko društvo Republike Srpske, Banjaluka.
Miljković, I. (1976). Korijenova mreža lijeske u crvenici na zapadnoj obali Istre. Agronomski glasnik: Glasilo Hrvatskog agronomskog društva, 38(7-9), 285-294.
Miljković, I. (2018). Lijeska. Hrvatska voćarska zajednica, Zagreb.
Oparnica, Č. (2000). Uticaj rezidbe na vegetativni i generativni potencijal važnijih sorti leske. Doktorska disertacija, Beograd.
Portarena, S., Gavrichkova, O., Brugnoli, E., Battistelli, A., Proietti, S., Moscatello, S., Famiani, F., Tombesi, S., Zadra, C. & Farinelli, D. (2022). Carbon allocation strategies and water uptake in young grafted and own-rooted hazelnut (Corylus avellana L.) cultivars. Tree Physiology, 42(5), 939-957.
Rovira, M. (2021). Advances in hazelnut (Corylus avellana L.) rootstocks worldwide. Horticulturae, 7, 267.
Solar, A., Smole, J., & Štampar, F. (1994). Investigations of different methods of propagation of hazelnut (Corylus avellana L.). Acta horticulturae, (351), 381–386.
