ONTOLOGIJA I POLITIKA: OD NESAGLASNOSTI DO ODSUTNOSTI. POLITIČKA FILOZOFIJA ŽAKA RANSIJERA I SLAVOJA ŽIŽEKA
Sažetak
Razumijevanje stalnih preobražaja formi političkog djelovanja u savremeno doba pred filozofe i filozofkinje postavlja osnovni zahtjev - da preispitaju pojmove kojima se nastoje teoretski obuhvatiti te promjene. Imenovanje i redefinisanje značenja klasičnih pojmova nisu samo zahvati unutar teorije već omogućavaju jasnije uobličavanje slike o budućnosti društva i države. U ovom tekstu prikazuje se na koji način ovim istraživanjima doprinose filozofi Žak Ransijer i Slavoj Žižek. Akcenat je samo na nekim od ključnih stavova ova dva teoretičara koji služe kao ilustracija glavnih tema unutar savremene političke filozofije i ontologije. Ransijer ističe odrednicu nesaglasnost, kao tačku od koje treba započeti analizu odnosa filozofije i politike, te koristi termine: politika (prostor za teoretsko djelovanje) i policija (postojeće političke strukture). Na taj način se konstruiše nova osnova za rasprave o univerzalnim pitanjima - slobodi, pravdi, jednakosti. Žižek kao glavni problem postavlja „odsutni centar političke ontologije“, odnosno smatra da umjesto insistiranja na subjektivaciji, ponovo treba razmotriti klasični pojam subjekta i razobličiti nedostatke ranijih određenja ovog pojma kako bi se stvorile osnove za nove filozofske pristupe. Poređenjem stanovišta Ransijera i Žižeka ovdje se ukazuje na koji način proizvodnja znanja i kritičkog mišljenja može voditi ka jasnijem sagledavanju (političkog) subjekta, te njegovog mjesta i uloge u novim preraspodjelama moći u javnom prostoru.
Reference
Aristotel (1975). Politika. Beograd: Bigz.
Badiju, A. (2008). Pregled metapolitike. Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju; „Filip Višnjić“.
Baiocchi, G., Connor, B. T. (2013). Politics as interruption: Rancière` s community of equals and governmentality. Thesis Eleven 117(1): 89 – 100. Posjećeno 15. 10. 2019. URL: https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0725513612460342.
Batler, Dž. (2012). Psihički život moći. Teorije pokoravanja. Beograd: Centar za medije i komunikacije; Fakultet za medije i komunikacije Univerzitet Singidunum.
Goše, M. (2004). Demokratija protiv same sebe. Beograd: „Filip Višnjić“.
Hegel, G. V. F. (1989). Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: „Veselin Masleša“; „Svjetlost“.
Laclau, E., Mouffe, C. (2001). Hegemony and Socialist Strategy. Towards a Radical Democratic Politics. Second Edition. London and New York: Verso.
Laclaua E. (2007) Identitet i hegemonija: Uloga univerzalnosti u konstituiranju političke logike. U J. Butler, E. Laclaua i S. Žižek. Kontigencija, hegemonija, univerzalnost. Suvremene rasprave na ljevici. Zagreb: Jesenski i Turk.
Rancière, J. (2008). Mržnja demokracije. Zagreb: Naklada Ljevak.
Ransijer, Ž. (2014). Nesaglasnost: politika i filozofija. Beograd: Fedon.
Žižek, S. (2003). Sublimni objekt ideologije. Zagreb: Arkzin.
Žižek, S. (2006). Škakljivi subjekt: Odsutni centar političke ontologije. Sarajevo: Šahinpašić.
Žižek, S. (2007). Držanje mjesta. U Butler J., Laclaua E. i Žižek S. Kontigencija, hegemonija, univerzalnost. Suvremene rasprave na ljevici. Zagreb: Jesenski i Turk.
Žižek, S. (2008). Paralaksa. Zagreb: Antibarbarus.
Sva prava zadržana (c) 2019 POLITEIA

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 međunarodnom licencom.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uslove:- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).