ONTOLOGIJA I POLITIKA: OD NESAGLASNOSTI DO ODSUTNOSTI. POLITIČKA FILOZOFIJA ŽAKA RANSIJERA I SLAVOJA ŽIŽEKA

  • Milena Karapetrović Univerzitet u Banjoj Luci Filozofski fakultet
DOI: https://doi.org/10.5937/politeia0-24244
Ključne reči: ontologija, politika, Žak Ransijer, Slavoj Žižek, policija, pojmovi

Sažetak


Razumijevanje stalnih preobražaja formi političkog djelovanja u savremeno doba pred filozofe i  filozofkinje postavlja osnovni zahtjev -  da preispitaju pojmove kojima se nastoje teoretski obuhvatiti te promjene. Imenovanje i redefinisanje značenja klasičnih pojmova nisu samo zahvati unutar teorije već omogućavaju jasnije uobličavanje slike o budućnosti društva i države. U ovom tekstu prikazuje se na koji način ovim istraživanjima doprinose  filozofi Žak Ransijer i Slavoj Žižek. Akcenat je samo na nekim od ključnih stavova ova dva teoretičara koji služe kao ilustracija glavnih tema unutar savremene političke filozofije i ontologije. Ransijer ističe odrednicu nesaglasnost, kao tačku od koje treba započeti analizu odnosa filozofije i politike, te koristi termine: politika (prostor za teoretsko djelovanje) i policija (postojeće političke strukture). Na taj način se konstruiše nova osnova za rasprave o univerzalnim pitanjima -  slobodi, pravdi, jednakosti. Žižek kao glavni problem postavlja „odsutni centar političke ontologije“, odnosno smatra da umjesto insistiranja na subjektivaciji, ponovo treba razmotriti klasični pojam subjekta i razobličiti nedostatke ranijih određenja ovog pojma kako bi se stvorile osnove za nove filozofske pristupe. Poređenjem stanovišta Ransijera i Žižeka ovdje se ukazuje na koji način proizvodnja znanja i kritičkog mišljenja može voditi ka jasnijem sagledavanju  (političkog) subjekta, te njegovog mjesta i uloge u novim preraspodjelama moći u javnom prostoru.

 

Biografija autora

Milena Karapetrović, Univerzitet u Banjoj Luci Filozofski fakultet

Studijski program Filozofija

vanredna profesorica

Reference

Aristotel (1975). Politika. Beograd: Bigz.

Badiju, A. (2008). Pregled metapolitike. Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju; „Filip Višnjić“.

Baiocchi, G., Connor, B. T. (2013). Politics as interruption: Rancière` s community of equals and governmentality. Thesis Eleven 117(1): 89 – 100. Posjećeno 15. 10. 2019. URL: https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0725513612460342.

Batler, Dž. (2012). Psihički život moći. Teorije pokoravanja. Beograd: Centar za medije i komunikacije; Fakultet za medije i komunikacije Univerzitet Singidunum.

Goše, M. (2004). Demokratija protiv same sebe. Beograd: „Filip Višnjić“.

Hegel, G. V. F. (1989). Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: „Veselin Masleša“; „Svjetlost“.

Laclau, E., Mouffe, C. (2001). Hegemony and Socialist Strategy. Towards a Radical Democratic Politics. Second Edition. London and New York: Verso.

Laclaua E. (2007) Identitet i hegemonija: Uloga univerzalnosti u konstituiranju političke logike. U J. Butler, E. Laclaua i S. Žižek. Kontigencija, hegemonija, univerzalnost. Suvremene rasprave na ljevici. Zagreb: Jesenski i Turk.

Rancière, J. (2008). Mržnja demokracije. Zagreb: Naklada Ljevak.

Ransijer, Ž. (2014). Nesaglasnost: politika i filozofija. Beograd: Fedon.

Žižek, S. (2003). Sublimni objekt ideologije. Zagreb: Arkzin.

Žižek, S. (2006). Škakljivi subjekt: Odsutni centar političke ontologije. Sarajevo: Šahinpašić.

Žižek, S. (2007). Držanje mjesta. U Butler J., Laclaua E. i Žižek S. Kontigencija, hegemonija, univerzalnost. Suvremene rasprave na ljevici. Zagreb: Jesenski i Turk.

Žižek, S. (2008). Paralaksa. Zagreb: Antibarbarus.

Objavljeno
2020/04/06
Broj časopisa
Br. 18 (9)
Rubrika
Pregledni naučni članak

Sva prava zadržana (c) 2019 POLITEIA

Creative Commons License

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 međunarodnom licencom.

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).