PREĆUTNI PRISTANAK I TROŠKOVI NEULASKA U POLITIČKU ZAJEDNICU
Sažetak
U ovome radu analiziraćemo jedan naoko komleksan logički problem koji opterećuje teoriju društvenog ugovora, a koji spaja dva pojma problematična po sebi: prećutni pristanak i pravo ne davanja saglasnosti. Naime, ako prihvatimo kredibilitet modela prećutnog pristanka, onda se postavlja pitanje troškova nesaglasnosti. Na prvi pogled oni se ne mogu tretirati na isti način kao što je to slučaj sa situacijom gdje postoji mogućnost za eksplicitni pristanak na društveni ugogovor. Jer u situaciji koju opisujemo terminom prećutni pristanak osoba u pitanju nije imala jednake šanse s drugim akterima, pa se može tvrditi diskriminatorni karakter bilo kakvih, pa i minimalnih troškova. S druge strane ti troškovi mogu biti tako veliki da u stvarnosti znače uskraćivanje mogućnosti izbora pojedincu. S obzirom na takav potencijal, ako želimo da teorija društvenog ugovora funkcioniše i ima logičku konsistentnost, moramo na neki način riještiti taj problem. U ovom tekstu to ćemo pokušati uraditi logičkom i semantičkom analizom osnovnih pojmova, pokazujući da oni, ako su pravilno razumljeni, ne stvaraju prazninu u teoriji društvenog ugovora.
*Ovaj je tekst je polemika, odnosno nadopuna rasprave o tzv. „consent“ teoriji političke obligacije koja je započeta u spisu Teorija Republike (Savanović,2019). U tom smislu tekst je logička cjelina s tim izlaganjem i za ispravno razumjevanje traži uvid u taj teorijski beckground. Radi se o striktno tehničkom pitanju i logičkom problemu koji potencijalno ima važne implikacije na političku teoriju društvenog ugovora, a i praktično političko-pravno tretiranje situacije o kojoj se ovdje radi. Stoga je važno pojasniti i razrješiti tu prividnu logičku kontradikciju. Pitanje troškova nesaglasnosti je konkretno postavljeno, i autor ovog teksta ga je postao svjestan kao problema, na predstavljanju Teorije Republike na Institutu za evropske studije u Beogradu (decembar 2019.) od strane jednog od učesnika u raspravi. Ovaj tekst je odgovor na to pitanje.
Reference
Beran, H. (1987). The Consent Theory of Political Obligation. London: Croom Helm.
Bennett, J. (1979). Tacit Consent and Property Rights. The Philosophical Review, 88(2): 224-234
Buchanan, A. (1991). Secession – The Morality of Political Divorce from Fort Sumter to Lithuania and Quebec. San Francisco: Westview Press.
Buchanan, J. (1975). The Limits of Liberty: Between Anarchy and Leviathan. Chicago: University of Chicago.
Cassinelli, C.W. (1959). The "Consent" of the Governed Western Political uarterly, 12 (2): 391-409
Edmundson, W. (1998). Three Anarchical Fallacies – An Essay on Political Authority. Cambridge: Cambridge University Press.
Gilbert, M. (2006). A Theory of Political Obligation. New York: Oxford University Press.
Green, A. (2012) Against obligation – The Multiple Sources of Authority in a Liberal Democracy. Harvard University Press.
Hobbes, T. (1998). Leviathan. New York: Oxford University Press.
Klosko, G (2005). Political Obligations. New York: Oxford University Press.
Locke, J. (1980). Second Treatise of Government. Indianapolis: Hackett Publishing Company.
Rothbard, M. (1998). The Ethics of Liberty. New York: New York University Press.
Savanović, A. (2019). Teorija Republike. Banjaluka: Fakultet političkih nauka.
Savanović A. (2019a). Paradoks prinudnog pristanka u teoriji društvenog ugovora. Politeia, IX (17): 25-38.
Simmons, J. (1976). Tacit Consent and Political Obligation. Philosophy & Public Affairs, 5(3): 274-291.
Thornthon, B. (2014). Democracy’s Dangers and Discontents – The Tyranny of Majority from the Greeks to Obama. Stanford: Hoover Institution Press.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).