DEJTONSKA I POSTDEJTONSKA KONCEPCIJA UPRAVNE VLASTI BOSNE I HERCEGOVINE – DVADESET I PET GODINA NAKON

  • Nevenko D. Vranjes Univerzitet u Banjoj Luci, Fakultet političkih nauka
DOI: https://doi.org/10.5937/politeia0-29197
Ključne reči: upravna vlast, javna uprava, Dejtonski mirovni sporazum, prenos nadležnosti, OHR, Bosna i Hercegovina

Sažetak


Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine uspostavljena je današnja Bosna i Hercegovina, država sa međunarodnopravnim subjektivitetom, kao višestruko složena, specifična te u državnopravnom, ustavnopravnom i upravnopravnom smislu neponovljiva država. Savremeni politički sistemi ne poznaju takav oblik političko-društvenog uređenja kakav je onaj koji danas egzistira u Bosni i Hercegovini.

Od početnih minimalnih Dejtonskim ustavom uređenih nadležnosti zajedničkih institucija, nakon dvadeset i pet godina došlo je do značajne transformacije u svim nadležnostima države. Intervencijom Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u ustavnopravni i zakonski okvir i manjim dijelom sporazumnim prenosom nadležnosti sa entiteta na državni nivo, upravni kapaciteti Bosne i Hercegovine jačali su, kako u organizacionom tako i funkcionalnom smislu, pri tome derogirajući upravnu vlast entiteta u značajnoj mjeri. Navedeno je praćeno snažnom hiperinflacijom upravnih organa i organizacija na državnom nivou, uglavnom poljuljanog legitimiteta, što je uz postojanje upravnih struktura na preostalih trinaest nivoa vlasti postdejtonsku BiH svrstalo u red složenih, segmentiranih i nefunkcionalnih država.

Predmet rada je analiza dejtonske i postdejtonske koncepcije upravne vlasti Bosne i Hercegovine nakon dvadeset i pet godina od njenog uspostavljanja. Rad, koristeći metode kvalitativne analize pravnih akata, pravne egzegeze, uporedne i aksiološke metode, a s osloncem na teorije i koncepcije raspodjele nadležnosti u složenim državama, nastoji prikazati dejtonsku i postdejtonsku koncepciju upravne vlasti BiH, koristeći dvadesetpetogodišnju distancu. Osnovna hipoteza istraživanja jeste da države složene organizacione strukture, kao što je BiH, iziskuju decentralizovane organizacione i materijalne strukture u izvršnom sloju vlasti, kako sa aspekta funkcionalnosti i ekonomičnosti, tako i sa aspekta njihove puke održivosti.  

Reference

Ademović, N., Marko Joseph., Marković., G. (2012). Ustavno pravo BiH. Sarajevo: Konrad Adenauer Stiftung.

Bonski zaključci Savjeta za provođenje mira – PIC. (1998). URL: http://www.ohr.int/pic-bonn-conclusions/?print=pdf, posjećeno: 29. 10. 2020. godine.

Đurđev, A. (2001). Ustavno pravo II, organizacija državne vlasti. Novi Sad: Pravni fakultet.

Fira, A. (2002). Enciklopedija ustavnog prava bivših jugoslovenskih zemalja, IV tom. Novi Sad: Agencija Mir.

Informacija o efektima prenosa ustavnih ovlašćenja sa Republike Srpske na institucije Bosne i Hercegovine. (2009). Banja Luka: Vlada Republike Srpske.

Izvještaj o analizi i planu aktivnosti na traženju nestalih, istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. (2014). Banja Luka: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.

Kuzmanović, R. (2002). Ustavno pravo, treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Banja Luka: Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.

Marković, R. (2008). Ustavno pravo i političke institucije, dvanaesto osavremenjeno izdanje. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu i JP „Službeni glasnik.“

Nešković, R. (2013). Nedovršena država – politički sistem Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.

Sintra deklaracija Savjeta za provođenje mira – PIC. (1997). URL: http://www.ohr.int/pic-sintra-declaration-2/, posjećeno: 29. 10. 2020. godine.

Stepan, C. A. (1999). Federalism and Democracy, Beyond the U.S. Model. Journal of Democracy, 10/4:19–34.

The American heritage dictionary of the english language, fourth edition. (2006). Boston: Houghton Mifflin.

Ustav BiH. (1995). URL: http://www.ccbh.ba/, posjećeno: 29. 10. 2020. godine.

Ustav Republike Srpske, amandmani. (2005). Službeni glasnik RS. br. 115/05.

Vranješ, N. (2013). Organizacija državne uprave u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Fakulteta pravnih nauka, 3/2013:138–152.

Zaključci NSRS. (2009). Službeni glasnik Republike Srpske. br. 50/09.

Zakon o Agenciji za informacije i zaštitu BiH. (2002). Službeni glasnik BiH. br. 15/02.

Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih organa i o agencijama za podršku policijskoj strukturi BiH. (200). Službeni glasnik BiH. br. 36/08.

Zakon o državnoj graničnoj službi BiH. (2001). Službeni glasnik BiH. br. 19/01.

Zakon o državnoj službi u institucijama BiH. (2002). Službeni glasnik BiH. br. 19/02.

Zakon o komunikacijama. (2002). Službeni glasnik BiH. br. 71/02.

Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu. (2003). Službeni glasnik BiH. br. 29/03.

Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima u BiH. (2008). Službeni glasnik BiH. br. 58/08.

Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica‒ Potočari spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida. (2007). Službeni glasnik BiH. br. 49/07.

Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH. (2002). Službeni glasnik BiH. br. 5/03.

Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH. (2003). Službeni glasnik BiH. br. 5/03.

Zakon o nestalim licima. (2004). Službeni glasnik BiH. br. 50/04.

Zakon o obavještajno-bezbjednosnoj agenciji BiH. (2004). Službeni glasnik BiH. br. 12/04.

Zakon o odbrani BiH. (2005). Službeni glasnik BiH. br. 88/05.

Zakon o prestanku važenja Zakona o odbrani Republike Srpske. (2005). Službeni glasnik RS. br. 117/05.

Zakon o prestanku važenja Zakona o vojsci Republike Srpske. (2005). Službeni glasnik RS. br. 117/05.

Zakon o savjetu ministara. (2002). Službeni glasnik BiH. br. 38/02.

Zakon o Savjetu ministara BiH i ministarstvima BiH. (1997). Službeni glasnik BiH. br. 4/97.

Zakon o Savjetu ministara BiH i ministarstvima BiH. (2000). Službeni glasnik BiH. br. 11/00.

Objavljeno
2021/05/19
Broj časopisa
Br. 20 (10)
Rubrika
Pregledni naučni članak
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uslove:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.

  2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.

  3. Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).