VEBEROV DOPRINOS ANALIZI SADRŽAJA
Sažetak
Predmet ovog rada jeste Maks Veberov (Max Weber) doprinos analizi sadržaja kao sociološkom istraživačkom postupku. Analiza sadržaja legitimnost sociološkog metoda istraživanja stekla je sredinom XX veka, a u njenom istorijatu značajno mesto zauzima Veber. Koristio je osnovnu ideju analize sadržaja u „Protestantskoj etici i duhu kapitalizma” (1904‒1905). Veber je donosio zaključke o institucionalizovanom obliku društvene komunikacije u prošlosti proučavanjem njenog zabeleženog sadržaja. Analizirao je sadržaj protestantskih katihizisa da bi ustanovio da li su u radu sa vernicima pastori podsticali etičke stavove pogodne za razvoj kapitalističkog duha. Kasnije je Veber na prvom sastanku Nemačkog sociološkog društva (1910) predložio preduzimanje obuhvatne analize sadržaja štampe, koje nije naišlo na podršku sociologa. Njegov predlog predstavlja prvi metodološki osmišljen pokušaj da analiza sadržaja dobije mesto među sociološkim istraživačkim postupcima. Cilj ovog rada jeste da prikaže Veberov doprinos analizi sadržaja. Njegov doprinos razmatran je kroz analizu primene osnovne ideje ovog postupka u „Protestantskoj etici i duhu kapitalizma” i zagovaranja njene upotrebe u obraćanju na prvom sastanku Nemačkog sociološkog društva.
Reference
Berelson, B. (1952). Content Analysis in Communication Research. Glencoe, Ill: Free Press.
Fajgelj, S. (2010). Metode istraživanja ponašanja. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Đurić, M. (1987). Sociologija Maksa Vebera. Zagreb: Naprijed.
Gredelj, S. (1986). S onu stranu ogledala. Beograd: Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije.
Ilić, V. 2016. Posmatranje i analiza sadržaja. Beograd: Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Jovanović Ajzenhamer, N. M. (2019). Veberovo shvatanje značaja ratničkog ethosa za nastanak i razvoj islama. Doktorska disertacija odbranjena na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Krippendorff, K. H. (2004). Content Analysis: An Introduction to Its Methodology, Thousand Oaks, London, New Delhi: SAGE Publications.
Krippendorff, K. & Bock M. A. (eds.), (2009). The Content Analysis Reader, Thousand Oaks, CA: SAGE Publications.
Lazarsfeld, P. F. & Oberschall A. R. (1965). Max Weber and Empirical Social Research, American Sociological Review, 30 (2): 185-199.
Manić, Ž. (2017). Analiza sadržaja u sociologiji. Beograd: Čigoja štampa i Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Milić, V. (1996). Sociološki metod. Beograd: ZUNS.
Mommsen, W. J. (2000a). Max Weber in America, The American Scholar, 69(3): 103‒109.
Mommsen, W. J. (2000b.). Max Weber's „Grand Sociology”: The Origins and Composition of Wirtschaft und Gesellschaft: Soziologie. History and Theory. 39 (3): 364‒383.
Veber, M. (2011). Protestantska etika i duh kapitalizma. Novi Sad: Mediterran publishing.
Weber, M. (2009). Towards a Sociology of the Press: An Early Proposal for Content Analysis, in: Krippendorff, K. & Bock M. A. (eds.), The Content Analysis Reader, Thousand Oaks, CA: SAGE Publications.
Woodward, J. L. (1934). Quantitative Newspaper Analysis as a Technique of Opinion Research. Social Forces. 12, (4): 526‒537.
Sapienza, Z. S., Iyer, N. & Veenstra. A. S. (2015). Reading Lasswell's model of communication backward: Three scholarly misconceptions. Mass Communication and Society, 18 (5): 599‒622.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).