LJUDSKA PRAVA I AZIJSKE VRIJEDNOSTI
Sažetak
Cilj rada jeste da putem analize predoči pitanje univerzalnosti ljudskih prava i odnosa prema azijskim vrijednostima tj. konfucijanizmu. Apstraktna ideja o inherentnom postojanju prava za sva ljudska bića ključni je razlog zbog kojeg ljudska prava posjeduju svi ljudi i otud i pravilo univerzalnosti. S druge strane, univerzalnost nije uniformnost. Primjena ljudskih prava i sloboda jeste i proizvod istorijskih iskustava određenih naroda i prema tome razlikuje se u različitim kulturnim ili političkim zajednicama. Mnoga azijska društva više su orijentisana na grupu i više prihvataju odluke i mjere vlade nego što je to slučaj na Zapadu. U radu je prvo dat osvrt na pitanje univerzalnosti ljudskih prava. U centralnom dijelu predstavljeno je pitanje konfucijanizma i ljudskih prava, te pitanje ljudskih prava u NR Kini. U zaključku se ističe neophodnost inkorporiranja azijskih vrijednosti u zapadni koncept ljudskih prava, kao i potreba za fleksibilnošću zajednica i za prihvatanjem ideja iz različitog konteksta.
Reference
Angle, S. (2002). Human Rights and Chinese Thought – A Cross Country Inquiry, Cambridge University Press.
Bell, A. D. (2008). China’s New Confucianism. New Jersey: Princeton University Press.
De Barry, W. T. (1989). Neo-Confucian Education: the Formative Stage. Oakland: University of California Press.
Hirschman, O. A. (2013). The Essential. New Jersey: The Princeton University Press.
Fung, J. L. (1997). Istorija kineske filozofije. Beograd: Nolit.
Hunt, L. (2008). Inventing Human Rights – A history. New York, London: W.W Norton &Company.
Jevtić, M. (2009). Politikologija religije. Beograd: Centar za proučavanje religije i vjersku toleranciju.
Mitrović, D. (1995). Кineska reforma i svet. Beograd: Institut za ekonomiku i finansije.
Olson, M. (2002). The Logic of Collective Action- Public Goods and the Theory of Groups. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Sen, A. (1997). Human Rights and Asian Values, Sixtenth Morgenthau Memorial Lecture on Ethics and Foreign Policy. New York: Carnegie Council on Ethics and International Affairs.
Sceats, S., Breslin, S. (2012). China and the International Human Rights System. London: Chatham House
Wang, C. (2012). „Old Sage for New Age: the Revival of Religious Confuciansm in China“. Politics and Religion, no.2/2012 Vol.VI.
Weatherly, R. (1999). The Discourse of Human Rights in China. London: Palgrave Macmillan.
Hofstede, G. (n.d.). What about China. ITIM International, pristupljeno: 24. 07. 2016, dostupno na: https://geert-hofstede.com/china.html.
Han, S. Y. (n.d.). Confucianism and Human Rights. pristupljeno: 01. 06. 2016, dostupno na: http://www.spa.ndhu.edu.tw/ezfiles/45/1045/img/1164/7_Confucianism_and_Human_Rights_Confucianism_in_Context_.pdf.
Human Rights and Cultural Values (n.d.). http://www.hurights.or.jp/archives/database/hr-cultural-values.html. Asia Pacific Human Rights Information Centre, Osaka, pristupljeno: 5. 07. 2016, dostupno na http://www.hurights.or.jp/archives/database/hr-cultural-values.html.
Donnelly, J. (2007). „The Relative Universality of Human Rights“. Human Rights Quarterly, pristupljeno: 24. 07. 2016. Dostupno na: https://www.coursehero.com/file/14322864/relative-universality-hrq-rev1doc.
MacDonald, K. (2010). „Recent research on Individualism/Collectivism“. Occidental Observer, pristupljeno:24. 07. 2016, dosupno na: http://www.theoccidentalobserver.net/2010/09/recent-research-on-individualismcollectivism.
Twiss, S. B. (2008). „Confucian Ethics, Concept Clusters, and Human Rights“ in. Marthe C., Littlejohn, R. (ed.). Polishing the Chinese Mirror: Essays in Honor of Henry Rosemont, Jr. 49. pristupljeno: 03. 07. 2016, dostupno na: http://religion.fsu.edu/documents/Twiss_confucian_ethics.pdf.
Vienna Declaration and Program of Action, section 5, part 1. (1993). United Nations Human Rights, Office of the High Representative. dostupno na: http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/Vienna.aspx, pristupljeno:03. 07. 2016.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).