DEMOGRAPHIC DEVELOPMENT AND CULTURAL-LINGUISTIC IDENTITY OF THE BUNJEVCI IN SERBIA

  • Nada Raduski
Keywords: national identity, language, culture, Bunjevci, Serbia, Etnodemographic development

Abstract


The paper presents the demographic dynamics of the Bunjevci in Serbia from 1991 to 2022, an ethnolinguistic research on their language as one of the most important components of national identity, cultural development, specific customs and traditions of this ethnic minority. The history of the Bunjevci people is characterised by the two-century effort of the Hungarian, Croatian, occasionally Serbian and, in the 20th century, Yugoslav national ideologies, to appropriate and modify the Bunjevci ethnic identity in the region of Bačka, but also by the persistent commitment of the members of this minority to preserve and develop their linguistic identity. Disagreements among ethnologists and linguists regarding the question of whether it is a minority language or a separate speech within the Croatian or Serbian languages became especially topical after the disintegration of Yugoslavia, with additional polemics about the standardisation of their ‘ikavica’ and its introduction into the official use in the city of Subotica. And, finally, a special characteristic of the Bunjevci identity are their culture, although never fully developed and exposed, and very specific and recognisable traditional customs, although insufficiently preserved in their original form.

When, in 1991, in the Republic of Serbia the Bunjevci first got the opportunity to declare themselves in the population census and be registered as a separate ethnic community and when  the National Council of the Bunjevci Ethnic Minority in was established in 2003, as well as other institutions and organisations in the field of culture, politics, and information (and especially with the standardisation of ‘ikavica’ and the introduction of the their language into public use, primarily in education), the Bunjevci finally awaited better socio-political conditions. For preserving their identity. Those members of the Bunjevci who consider themselves an autochthonous people in Bačka, after a century and a half of assimilation and efforts of other peoples to ethnically assimilate them, have accepted Serbia as their country in which they have the opportunity to revitalise and further develop their linguistic and cultural uniqueness and potential.

References

Bajić, M. (2017). Napad na etnički identitet Bunjevaca posli II svitskog rata: naredba Glavnog narodnooslobodilačkog odbora za Vojvodinu, način sprovođenja naredbe i njezini savrimeni efekti. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (213-230). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Bojanin, M. (1999). Nošnja bačkih Bunjevaca. URL: http://www. bunjevci. net/index.php?option=com_content&view =category&id=10&layout=blog&Itemid=9 Posećeno: 07.06.2022.

Bošnjaković, Ž. i Sikimić, B. (2013). Bunjevci - etnodijalektološka istraživanja 2009. Subotica: Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine i Novi Sad: Matica Srpska.

Bugarski, T. (2017). Izrada predmeta i slika od slame kao simbol identiteta Bunjevaca. U: D.Nјegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (613-627). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Crnić-Novosel, M. (2021). Bunjevački govor u kontekstu rekonstrukcije povijesti. Filozofski fakuktet, Rijeka, Okrugli stol: O jezičnom identitetu Bunjevaca. URL: www.ihjj.hr/uploads/33aa31d0348c7d87965eb4c61eb59.pdf. Posećeno: 13.12.2022.

Đurić, V., Tanasković D., Vukmirović D. i Lađević P. (2014). Etnokonfesionalni i jezuički mozaik Srbije. Beograd: Republički zavod za statistiku.

Grce, M. (2023). „Petar Vuković: Ne mislim da će bunjevački jezik biti prihvaćen od govornika, Novi list, Zagreb. URL:www.novilist.hr/ostalo/kultura/petar-vukovic-ne-mislim-da-ce-bunjevacki-jezik biti-prihvacen-od-govornika/. Posećeno: 13.10.2023.

Haug W., Courbage Y. & Compton P. (1998). The demographics of national minorities in certain European states. Population Studies, No.30/1998, Council of Europe Publishing, Strasbourg.

Horvat, A. (2015). Etnički identitet vojvođanskih Šokaca i Bunjevaca u međuratnoj Jugoslaviji (1918-1941), doktorska disertacija. Novi Sad: Filozofski fakultet, Odsek za istoriju.

Ivanić, I. (1899). Bunjevci i Šokci - Istorijsko-etnografska rasprava. Beograd: Štamparija D. Dimitrijevića.

Ilovac, M. (1927). O pravopisu i jeziku Bunjevaca. Književni sever - Časopis za književnost, nauku i kulturu, III/3-4: 108-113.

Jakovljević, N. (2021). Srpski i hrvatski lingvisti različito o statusu bunjevačkog jezika. URL: www.slobodnaevropa.org/a/ 31179979.html. Posećeno: 31.03.2021.

Kovačev, D. (2010). Bunjevci neće putovnicu, Nova srpska politička misao. URL: www.nspm.rs/politicki-zivot/bunjev ci-nece-putovnicu.html. Posećeno: 13.06. 2022.

Kujundžić-Ostojić, S. (2017). Bunjevačka književnost i borba za posebnost bunjevačkog govora i jezika Bunjevaca. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (429-446). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Kujundžić-Ostojić, S. (2007). Bački Bunjevci na svom putu od naroda do nacionalne manjine. U: Stanovčić V. (ur.), Položaj nacionalnih manjina u Srbiji (607-617). Beograd: SANU, Beograd.

Kujundžić-Ostojić, S. (1999). Kraljice. URL: www.bunjevci.net/index.php?option =com_content&view=category&id=10&layout=blog&Itemid=9. Posećeno: 7.6.2022.

Kuntić, K. (1999). Tradicionalni običaji bačkih Bunjevaca. URL: www.bunjevci. net/index.php?option=com_content&view=category&id=10&layout=blog&Itemid=9Posećeno: 07.06.2022.

Malagurski, M. (1940). Stara bunjevačka narodna nošnja i vez. Subotica: Gradska štamparija.

Mandić, M. (1999). Svadbeni običaji kod Bunjevaca. URL: http://www. bunjevci. net/index.php?option=com_content&view=category&id=10&layout=blog&Itemid=9 Posećeno: 07.06.2022.

Marković, S. (2010). Politički život Bunjevaca Vojvodine u Kralјevini SHS-Jugoslaviji 1918-1941. godine. Subotica: Bunjevački informativni centar.

Nemet, F. (2017). Leksikalni rad tvorca bunjevačke riči, nacionalnog preporoditelja Ambrozija Šarčeviča u drugoj polovini 19. veka. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (415-428). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Nimčević, V. (2017). Srpski, italijanski i nemački izvori o doseljavanju Bunjevaca u Bačku tokom XVII veka. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (31-58). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Parnica, R. (2000). O nacionalnom preporodu i političkoj kulturi Hrvata u južnoj Ugarskoj od 1870. do 1900. godine. U: H.G.Fleck, I.Graovac (ur.), Dijalog povjesničara-istoričara(152-171), Zagreb: Dijalog.

Popović, I. (1953). O bačkim bunjevačkim govorima. U: Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, I (123-146). Novi Sad: Matica Srpska.

Raduški, N. (2007). Nacionalne manjine u Centralnoj Srbiji. Beograd: Institut društvenih nauka.

Raduški, N. (2015). Srbija u XXI veku i problem demografskog starenja stanovništva. Kultura polisa, br. 27: 381-392.

Raduški, N. (2023). Bunjevci u Srbiji – Hrvati, Srbi ili posebna nacionalna zajednica. Politička revija, 1/2023: 45-69.

Raič, A. (2013). Otkrivanje Bunjevaca – Opomene i ufanja. Novi Sad: Udruženje građana „Bunjevci“.

Republički zavod za statistiku [RZS]. (2013). Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011.godini u Republici Srbiji, Veroispovest, maternji jezik i nacionalna pripadnost, knjiga 4. Beograd: RZS.

Republički zavod za statistiku [RZS]. (2023). Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. U Republici Srbiji - Nacionalna pripadnost, podaci po opštinama i gradovima, knjiga 1. Beograd: RZS.

Savanov, M. (2017). Pedagoški i obrazovni rad kod Bunjevaca. U: D. Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (527-542). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Sekulić, N. (1981). Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. Srpski dijalektoločki zbornik, XXVII: 107-305

Skenderović, B. (2009). Formiranje nacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj. Godišnjak za znanstvena istraživanja, br.1: 124-136.

Skenderović, R. (2005). Uloga jezika u nacionalnim integracijama Hrvata i Srba u ugarskom Podunavlju. U: H.G.Fleck, I.Graovac (ur.), Dijalog povjesničara-istoričara, Zagreb: Dijalog.

Stepanović, M. (2017). Franjevački red i verski život somborskih i ostalih bačkih Bunjevaca u XVII i XVIII stoleću. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (79-98). Novi Sad: Muzej Vojvodine.

Subotić, M. (2011). Srpska Vojvodina i njene manjine. Beograd: Institut za političke studije.

Vuković, P. (2009). Bunjevački jezik – korjeni, varijeteti, perspektive. Godišnjak za znanstvena istraživanja, br.1: 139-155.

Vuković, P. (2021). Bački Bunjevci – identitet i jezične prakse. Filozofski fakuktet, Rijeka, Okrugli stol: O jezičnom identitetu Bunjevaca. URL: www.ihjj.hr/ uploads/33aa31d0348c7d87965eb4c61eb 59b4c.pdf. Posećeno: 13.12.2022.

www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_sluzbenoj_upotrebi_jezika_i_pisama.html. Posećeno: 21.02.2023.

www.slobodnaevropa.org/a/srbija-subotica-bunjevci-jezik-pismo-i-hrvati/ 31241101.html. Posećeno: 06.05.2023.

Published
2025/01/01
Section
Original Scientific Paper