DEMOGRAFSKI RAZVOJ I KULTURNO-LINGVISTIČKI IDENTITET BUNJEVACA U SRBIJI
Sažetak
U radu je predstavlјena demografska dinamika Bunjevaca u Srbiji od 1991. do 2022. godine, etnolingvistička istraživanja o njihovom maternjem jeziku kao jednoj od najvažnijih komponenti nacionalnog identiteta, zatim kulturni razvitak, specifični običaji i tradicija bunjevačke nacionalne manjine. Istoriju Bunjevaca karakteriše dvovekovno nastojanje mađarske, hrvatske, povremeno srpske, a u 20.veku i jugoslovenske nacionalne ideologije, da prisvoje i po svom obliku modifikuju bunjevački nacionalni identitet na prostoru Vojvodine (Bačke), ali i uporno zalaganje pripadnika ove manjine da sačuvaju i razvijaju svoj jezički identitet. Neslaganja etnologa i lingvista oko pitanja da li je reč o manjinskom jeziku ili posebnom govoru u okviru hrvatskog ili srpskog jezika, naročito su aktuelizovana nakon dezintegracije Jugoslavije, uz dodatne brojne polemike o standardizaciji bunjevačke ikavice i uvođenju u službenu upotrebu u Subotici. I na kraju, posebnu karakteristiku bunjevačkog identiteta predstavlјa njihova kultura, iako nikada do kraja razvijena i eksponirana, i veoma specifični i prepoznatlјivi tradicionalni običaji, mada nedovolјno sačuvani u izvornom obliku.
Reference
Bajić, M. (2017). Napad na etnički identitet Bunjevaca posli II svitskog rata: naredba Glavnog narodnooslobodilačkog odbora za Vojvodinu, način sprovođenja naredbe i njezini savrimeni efekti. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (213-230). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Bojanin, M. (1999). Nošnja bačkih Bunjevaca. URL: http://www. bunjevci. net/index.php?option=com_content&view =category&id=10&layout=blog&Itemid=9 Posećeno: 07.06.2022.
Bošnjaković, Ž. i Sikimić, B. (2013). Bunjevci - etnodijalektološka istraživanja 2009. Subotica: Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine i Novi Sad: Matica Srpska.
Bugarski, T. (2017). Izrada predmeta i slika od slame kao simbol identiteta Bunjevaca. U: D.Nјegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (613-627). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Crnić-Novosel, M. (2021). Bunjevački govor u kontekstu rekonstrukcije povijesti. Filozofski fakuktet, Rijeka, Okrugli stol: O jezičnom identitetu Bunjevaca. URL: www.ihjj.hr/uploads/33aa31d0348c7d87965eb4c61eb59.pdf. Posećeno: 13.12.2022.
Đurić, V., Tanasković D., Vukmirović D. i Lađević P. (2014). Etnokonfesionalni i jezuički mozaik Srbije. Beograd: Republički zavod za statistiku.
Grce, M. (2023). „Petar Vuković: Ne mislim da će bunjevački jezik biti prihvaćen od govornika, Novi list, Zagreb. URL:www.novilist.hr/ostalo/kultura/petar-vukovic-ne-mislim-da-ce-bunjevacki-jezik biti-prihvacen-od-govornika/. Posećeno: 13.10.2023.
Haug W., Courbage Y. & Compton P. (1998). The demographics of national minorities in certain European states. Population Studies, No.30/1998, Council of Europe Publishing, Strasbourg.
Horvat, A. (2015). Etnički identitet vojvođanskih Šokaca i Bunjevaca u međuratnoj Jugoslaviji (1918-1941), doktorska disertacija. Novi Sad: Filozofski fakultet, Odsek za istoriju.
Ivanić, I. (1899). Bunjevci i Šokci - Istorijsko-etnografska rasprava. Beograd: Štamparija D. Dimitrijevića.
Ilovac, M. (1927). O pravopisu i jeziku Bunjevaca. Književni sever - Časopis za književnost, nauku i kulturu, III/3-4: 108-113.
Jakovljević, N. (2021). Srpski i hrvatski lingvisti različito o statusu bunjevačkog jezika. URL: www.slobodnaevropa.org/a/ 31179979.html. Posećeno: 31.03.2021.
Kovačev, D. (2010). Bunjevci neće putovnicu, Nova srpska politička misao. URL: www.nspm.rs/politicki-zivot/bunjev ci-nece-putovnicu.html. Posećeno: 13.06. 2022.
Kujundžić-Ostojić, S. (2017). Bunjevačka književnost i borba za posebnost bunjevačkog govora i jezika Bunjevaca. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (429-446). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Kujundžić-Ostojić, S. (2007). Bački Bunjevci na svom putu od naroda do nacionalne manjine. U: Stanovčić V. (ur.), Položaj nacionalnih manjina u Srbiji (607-617). Beograd: SANU, Beograd.
Kujundžić-Ostojić, S. (1999). Kraljice. URL: www.bunjevci.net/index.php?option =com_content&view=category&id=10&layout=blog&Itemid=9. Posećeno: 7.6.2022.
Kuntić, K. (1999). Tradicionalni običaji bačkih Bunjevaca. URL: www.bunjevci. net/index.php?option=com_content&view=category&id=10&layout=blog&Itemid=9Posećeno: 07.06.2022.
Malagurski, M. (1940). Stara bunjevačka narodna nošnja i vez. Subotica: Gradska štamparija.
Mandić, M. (1999). Svadbeni običaji kod Bunjevaca. URL: http://www. bunjevci. net/index.php?option=com_content&view=category&id=10&layout=blog&Itemid=9 Posećeno: 07.06.2022.
Marković, S. (2010). Politički život Bunjevaca Vojvodine u Kralјevini SHS-Jugoslaviji 1918-1941. godine. Subotica: Bunjevački informativni centar.
Nemet, F. (2017). Leksikalni rad tvorca bunjevačke riči, nacionalnog preporoditelja Ambrozija Šarčeviča u drugoj polovini 19. veka. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (415-428). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Nimčević, V. (2017). Srpski, italijanski i nemački izvori o doseljavanju Bunjevaca u Bačku tokom XVII veka. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (31-58). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Parnica, R. (2000). O nacionalnom preporodu i političkoj kulturi Hrvata u južnoj Ugarskoj od 1870. do 1900. godine. U: H.G.Fleck, I.Graovac (ur.), Dijalog povjesničara-istoričara(152-171), Zagreb: Dijalog.
Popović, I. (1953). O bačkim bunjevačkim govorima. U: Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, I (123-146). Novi Sad: Matica Srpska.
Raduški, N. (2007). Nacionalne manjine u Centralnoj Srbiji. Beograd: Institut društvenih nauka.
Raduški, N. (2015). Srbija u XXI veku i problem demografskog starenja stanovništva. Kultura polisa, br. 27: 381-392.
Raduški, N. (2023). Bunjevci u Srbiji – Hrvati, Srbi ili posebna nacionalna zajednica. Politička revija, 1/2023: 45-69.
Raič, A. (2013). Otkrivanje Bunjevaca – Opomene i ufanja. Novi Sad: Udruženje građana „Bunjevci“.
Republički zavod za statistiku [RZS]. (2013). Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011.godini u Republici Srbiji, Veroispovest, maternji jezik i nacionalna pripadnost, knjiga 4. Beograd: RZS.
Republički zavod za statistiku [RZS]. (2023). Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. U Republici Srbiji - Nacionalna pripadnost, podaci po opštinama i gradovima, knjiga 1. Beograd: RZS.
Savanov, M. (2017). Pedagoški i obrazovni rad kod Bunjevaca. U: D. Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (527-542). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Sekulić, N. (1981). Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. Srpski dijalektoločki zbornik, XXVII: 107-305
Skenderović, B. (2009). Formiranje nacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj. Godišnjak za znanstvena istraživanja, br.1: 124-136.
Skenderović, R. (2005). Uloga jezika u nacionalnim integracijama Hrvata i Srba u ugarskom Podunavlju. U: H.G.Fleck, I.Graovac (ur.), Dijalog povjesničara-istoričara, Zagreb: Dijalog.
Stepanović, M. (2017). Franjevački red i verski život somborskih i ostalih bačkih Bunjevaca u XVII i XVIII stoleću. U: D.Njegovan (ur.), Kultura i identitet Bunjevaca (79-98). Novi Sad: Muzej Vojvodine.
Subotić, M. (2011). Srpska Vojvodina i njene manjine. Beograd: Institut za političke studije.
Vuković, P. (2009). Bunjevački jezik – korjeni, varijeteti, perspektive. Godišnjak za znanstvena istraživanja, br.1: 139-155.
Vuković, P. (2021). Bački Bunjevci – identitet i jezične prakse. Filozofski fakuktet, Rijeka, Okrugli stol: O jezičnom identitetu Bunjevaca. URL: www.ihjj.hr/ uploads/33aa31d0348c7d87965eb4c61eb 59b4c.pdf. Posećeno: 13.12.2022.
www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_sluzbenoj_upotrebi_jezika_i_pisama.html. Posećeno: 21.02.2023.
www.slobodnaevropa.org/a/srbija-subotica-bunjevci-jezik-pismo-i-hrvati/ 31241101.html. Posećeno: 06.05.2023.
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja rada i licenciraju ga "Creative Commons Attribution licencom" koja omogućava drugima da dijele rad, uz uslov navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za neekskluzivnu distribuciju članka objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorijum ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je članak izvorno objavljen u ovom časopisu.
- Autorima je dozvoljeno i podstiču se da postave objavljeni članak onlajn (npr. u institucionalni repozitorijum ili na svoju internet stranicu) prije ili tokom postupka prijave rukopisa, s obzirom da takav postupak može voditi produktivnoj razmjeni ideja i ranijoj i većoj citiranosti objavljenog članka (Vidi Efekti otvorenog pristupa).